ÖKV Bezdlakost nije mučenje

Kinologija · Dobrobit životinja · Pravni okvir

Pobeda nauke i kinologije: Bezdlakost nije mučenje kroz uzgoj

9. novembar 2026. · Goran Karanović · 7 minuta čitanja

Poenta: Regionalni upravni sud Štajerske potvrdio je da bezdlakost pasa nije sama po sebi Qualzucht. Ovo je pobeda ÖKV-a, nauke i odgovornog uzgoja – ali i opomena za Srbiju, gde se zakoni često pišu na kolenu, bez naučnog uporišta.

U svetu kinologije retko se dešavaju trenuci kada jedna sudska presuda promeni tok istorije. Prošlog meseca, upravo se to dogodilo u Austriji. Naime, Regionalni upravni sud Štajerske odbio je žalbu tamošnjeg Ombudsmana za zaštitu životinja i potvrdio pravno stanovište austrijskog Kinološkog saveza (ÖKV).

Suština presude? Bezdlakost rasa poput peruanskog bezdlakog psa, meksičkog šoloickvintlija (Xoloitzcuintle) i kineskog ćubastog psa nije sama po sebi karakteristika „mučenja kroz uzgoj“ (nem. Qualzucht).

Ova odluka nije izolovan događaj. Ona je kulminacija višegodišnje borbe, pravne bitke i – što je najvažnije – pobeda naučnog pristupa nad ideološkim zabranama. Ali šta to zapravo znači za nas u Srbiji?


Kako je „bezdlakost“ postala sporna?

Ključna promena dogodila se novelom austrijskog Zakona o zaštiti životinja (Tierschutzgesetz – TSchG), koja je na snagu stupila 1. januara 2025. godine.

Pre ove izmene, „bezdlakost“ je u zakonu bila navedena kao jedan od simptoma Qualzucht-a, pored, na primer, otežanog disanja ili hromosti. Međutim, ključna izmena učinila je da „bezdlakost per se prestaje da bude simptom“ i postaje prekršaj samo ako je u vezi sa fiziološkim oštećenjem (physiologische Beeinträchtigung).

Ova promena bila je direktan rezultat zalaganja ÖKV-a. Njihov predsednik, Filip Ita (Philipp Ita), tada je izjavio da su uspeli da spreče „svetski i realno neshvatljive zahteve nevladinih organizacija“, uključujući i zabranu bezdlakih rasa pasa koje su „nastale prirodno i nemaju zdravstvene ili fiziološke probleme zbog svoje bezdlakosti“.

Hronologija slučaja: Od kontrole do sudske pobede

Ovaj spor nije počeo 2025. godine, već je rezultat dugogodišnjeg nadzora nad izložbama pasa.

2021–2022: Kontrole i upozorenja

Tokom izložbe pasa u Tullnu 2021. godine, veterinarska inspekcija je primila 16 prijava zbog navodnog kršenja zabrane izlaganja pasa sa Qualzucht karakteristikama. Kao odgovor, ÖKV je bio primoran da pooštri mere kontrole na svojim izložbama, uključujući angažovanje dodatnih veterinara.

2024: Žalba Ombudsmana

Regionalna kancelarija Ombudsmana za zaštitu životinja Štajerske uložila je žalbu protiv odluke kojom se prihvata izlaganje bezdlakih pasa. Smatrali su da sama činjenica bezdlakosti predstavlja Qualzucht.

2025: Presuda Regionalnog upravnog suda

Sud je odbio žalbu Ombudsmana i potvrdio pravno stanovište ÖKV-a: bezdlakost sama po sebi nije dovoljna da bi se neka rasa okarakterisala kao Qualzucht. Ova presuda je usledila nakon što je zakon već izmenjen u korist kinološkog saveza.


Naučna osnova: Zašto bezdlakost nije „mučenje“?

Odluka suda nije samo pravno, već i naučno utemeljena. Ključni argument leži u genetici.

Kod peruanskog bezdlakog psa, šoloickvintlija (Xoloitzcuintle) i kineskog ćubastog psa, bezdlakost je uzrokovana mutacijom u genu FOXI3 na hromozomu 17. Ovaj gen upravlja razvojem dlake, ali i zuba. Zbog toga ovi psi često imaju nepotpuno zubalo (nedostaju im pojedini pretkutnjaci, a ponekad i očnjaci ili sekutići).

Međutim, ključna činjenica je da se mutacija nasleđuje semidominantno. To znači da je jedna kopija gena dovoljna za bezdlakost, dok su dve kopije smrtonosne za embrion. Zbog toga se u svakom leglu bezdlakih pasa rađaju i potpuno dlakavi psi (tzv. „powderpuff“ varijetet kod kineskog ćubastog psa), koji su ključni za očuvanje genetske raznolikosti rase.

Iako ovi psi zahtevaju posebnu negu (zaštita od sunca, hladnoće, češće kupanje), veterinarski stručnjaci i izveštaji ističu da nisu skloniji genetskim oboljenjima uzrokovanim preteranim uzgojem, niti imaju problema sa disanjem ili kretanjem. Njihov „hendikep“ je specifičan, ali se njime može upravljati, pa se ne može izjednačiti sa patnjom koju prouzrokuju ekstremne odlike poput brahicefalije (pljosnatog lica).


Širi kontekst: Austrija nasuprot Nemačkoj

Važno je naglasiti da ova odluka nije univerzalna u Evropi. Situacija se razlikuje od zemlje do zemlje, što je ključni deo istraživanja.

Austrija (ÖKV pobeda): Sudska praksa i izmenjeni zakon idu u korist kinologa. Fokus je na individualnoj proceni i dokazivanju stvarne patnje, a ne na automatskom zabranjivanju rase zbog spoljašnje karakteristike.

Nemačka (Restriktivniji pristup): U Nemačkoj je situacija drugačija. Tamošnji Upravni sud u Gelsenkirchenu je u januaru 2025. doneo odluku kojom je potvrdio zabranu uzgoja meksičkog bezdlakog psa (Xoloitzcuintle), smatrajući da uzgoj predstavlja kršenje zakona o Qualzucht-u. Nemački zakon (§ 11b TierSchG) je restriktivniji i eksplicitno zabranjuje uzgoj kada je verovatno da će potomci imati ozbiljne defekte.

Ova razlika jasno pokazuje da ne postoji jedinstveni evropski konsenzus. Dok se u Austriji pobeda kinologa temelji na izmeni zakona i sudskoj potvrdi te izmene, u Nemačkoj se kinolozi i dalje suočavaju sa strogim tumačenjem zakona.


Šta ovo znači za Srbiju?

Dok se u Austriji i Nemačkoj vode sudske bitke oko prava na uzgoj, u Srbiji se ova tema jedva pominje. A to je greška. Jer upravo ovakve presude pokazuju koliko je važno da kinološki savez ima pravni status koji mu omogućava da se bori.

Naš Kinološki savez Srbije (KSS) i dalje funkcioniše kao „dobrovoljno udruženje građana“. To znači da nema ni kapacitet, ni pravni osnov da se bori protiv bilo kakvih proizvoljnih zabrana – bilo da dolaze od države ili od nevladinih organizacija.

A bez transparentnih pravilnika i stručnog dijaloga, lako je zamisliti scenario u kojem se i u Srbiji pojavi zahtev za zabranu određenih rasa – bez ikakve naučne osnove. Baš kao što se to pokušalo u Austriji.

Zato je ova presuda važna i za nas. Ona pokazuje da nauka, a ne ideologija, mora biti temelj kinologije. I da kinološki savez mora biti dovoljno jak i pravno utemeljen da zaštiti svoje članove i rase koje neguju.


Pobeda kinologa, ali i obaveza

Ova presuda je nesumnjivo pobeda za kinologe i ÖKV, jer potvrđuje da rasne odlike same po sebi nisu dokaz o mučenju. Ona štiti pravo na uzgoj i izlaganje pasa koji su zdravi i dobro negovani, uprkos svojoj specifičnoj spoljašnjosti.

Međutim, ona istovremeno nameće odgovornost. Pobeda je izvojevana zahvaljujući projektu „Konterqual“ ÖKV-a, sveobuhvatnom programu mera za borbu protiv Qualzucht-a, koji uključuje obavezne zdravstvene preglede i poštovanje strogih uzgojnih kriterijuma.

Ova presuda nije „zeleno svetlo“ za neodgovorni uzgoj, već potvrda da kontrolisan, naučno utemeljen uzgoj može da očuva rasne odlike bez nanošenja nepotrebne patnje.

Za nas u Srbiji, ovo je priča o tome kako se kinološka ekspertiza, naučni podaci i pravovremeno zagovaranje mogu kombinovati da bi se zaštitile rase i odgovorni uzgoj od neopravdanih i generalizovanih kritika.

Povezane teme

Pobeda nauke i kinologije: Bezdlakost nije mučenje kroz uzgoj | Goran Karanović | Ideal Dale

idealdale

Goran Karanović – Kinološki sudija

Leave Comment