FCI MEĐUNARODNI PRAVILNIK O ODGOJU PASA

Ako ste se ikada zapitali kako bi kinologija trebalo da funkcioniše u jednoj uređenoj državi, ovo je dokument koji daje sve odgovore.

Pred vama je kompletan prevod FCI Pravilnika o odgoju (International Breeding Rules). Ovo nije samo skup preporuka – ovo je Ustav odgoja pasa. Dokument koji jasno definiše šta je zdravo leglo, šta je etički odgoj, ali i šta su obaveze nacionalnih saveza.

Obratite pažnju na Član 1 (koji izričito zabranjuje „fabrike štenaca“) i na Član 18 (koji nalaže da svaki pas mora imati trajnu identifikaciju – mikročip ili tetovažu – pre upisa u matičnu knjigu).

FCI Logo

FCI Pravilnik o odgoju pasa

Međunarodna pravila o odgoju (Usvojeno 1979, revidirano 2022)

Napomena: Ovo je zvanični prevod FCI Pravilnika o odgoju na srpski jezik, koji je pripremilo KD Ideal Dale. U slučaju bilo kakvih pravnih nedoumica ili sporova, merodavan je isključivo originalni tekst na nemačkom jeziku.

PREAMBULA

1. Međunarodni pravilnik o odgoju Međunarodne kinološke federacije (FCI) obavezujući je za sve članice i ugovorne partnere. Ova FCI pravila o odgoju primenjuju se direktno na sve članice i ugovorne partnere FCI. To znači da se u svrhu odgoja štenaca priznatih od strane FCI-ja, odgoj može sprovoditi isključivo sa psima sa rodovnikom koji imaju zdrav temperament, koji su zdravi u funkcionalnom i naslednom smislu i koji su registrovani u matičnoj knjizi ili registru (dodatku) priznatom od strane FCI-ja. Pored toga, moraju ispunjavati uslove koje su propisale relevantne članice ili ugovorni partneri FCI-ja.

Jedini psi koji se smatraju zdravim u naslednom smislu su oni koji prenose karakteristike rasnog standarda, rasni tip i temperament tipičan za tu rasu, bez ispoljavanja bilo kakvih značajnih naslednih defekata koji bi mogli narušiti funkcionalno zdravlje njihovih potomaka. Članice i ugovorni partneri FCI-ja su u tom pogledu dužni da spreče svako preterivanje rasnih karakteristika u standardima koje bi moglo rezultirati narušavanjem funkcionalnog zdravlja pasa.

Psi sa eliminatornim greškama, kao što su na primer: loš temperament, kongenitalna gluvoća ili slepilo, rasečena usna, rasečeno nepce, značajni zubni defekti ili anomalije vilice, PRA, epilepsija, kriptorhizam, monorhizam, albinizam, nepravilne boje dlake ili dijagnostikovana teška displazija kukova, ne smeju se koristiti za odgoj.

Nije korisno za zdravu populaciju pasa isključiti previše pasa iz odgoja; cilj je zdravo potomstvo. Rezultati DNK testova za nasledne bolesti treba da se koriste kako bi se izbeglo razmnožavanje bolesnih pasa. Psi za koje se pokaže da su nosioci monogenetske recesivno nasledne teške bolesti treba da se pare samo sa psom za koji je dokazano da nije nosilac alela za istu bolest.

U pogledu ispoljavanja naslednih defekata, npr. HD ili PRA, članice i ugovorni partneri FCI-ja su u obavezi da evidentiraju obolele životinje, da se metodično bore protiv ovih defekata, kontinuirano beleže njihov razvoj i izveštavaju FCI o tome kada se to zatraži. Ako se sprovodi DNK test, identifikaciju psa (čip ili tetovažu) mora proveriti i overiti veterinar koji uzima uzorak, kao što je slučaj sa svakim zdravstvenim protokolom; sertifikat o rezultatu testa iz laboratorije mora sadržati identifikaciju psa.

FCI, njegove članice i ugovorne partnere, podržava Naučna komisija u vezi sa evaluacijom, pomoći i savetima u borbi protiv naslednih defekata. U slučaju da Naučna komisija izda katalog mera, isti je obavezujući nakon što ga usvoji Generalni komitet FCI-ja.

Kompetencija i odgovornost za odgoj leži na članicama i ugovornim partnerima FCI-ja i uključuje smernice za odgoj, savetovanje o odgoju i praćenje odgoja, kao i vođenje matične knjige.

Članice i ugovorni partneri FCI-ja su u obavezi da sačine sopstvene pravilnike o odgoju zasnovane na FCI Pravilniku o odgoju, u kojima su utvrđeni ciljevi odgoja. Takvi pravilnici moraju na odgovarajući i razuman način uzeti u obzir specifične radne karakteristike dotičnih rasa.

Trgovci psima i množaoci štenaca (puppy farmers) smatraju se ljudima koji se fokusiraju na kupovinu i prodaju pasa kako bi stekli ekonomsku dobit, bez odgovarajuće brige o dobrobiti samog psa. Trgovcima psima i množiocima štenaca NIJE DOZVOLJENO da sprovode odgoj pod pokroviteljstvom (odgovornošću) članice ili ugovornog partnera FCI-ja.

2. Uzajamna prava i obaveze vlasnika kuja i reproduktora uglavnom su uređena nacionalnim zakonima, propisima nacionalnih kinoloških saveza, njihovih rasnih klubova ili udruženja i privatnim ugovorima. U slučaju da takvi propisi i sporazumi ne postoje, prevagu imaju FCI Međunarodna pravila o odgoju.

Odgajivači i vlasnici reproduktora se snažno podstiču da pregovaraju i potpišu pisani ugovor pre svakog parenja, u kojem su jasno definisane finansijske obaveze obe strane. „Vlasnik“ psa je lice koje je zakonito steklo životinju, koje je u posedu psa i koje to može dokazati zakonitim posedovanjem važeće zvanične registracije i rodovnika. „Agent reproduktora“ je ili vlasnik reproduktora ili lice koje je vlasnik ovlastio da stavi ovog reproduktora na raspolaganje za priplodnu službu.

TROŠKOVI PREVOZA I SMEŠTAJA KUJE

3. Preporučuje se da vlasnik kuje ili lice na koje se može osloniti odvede kuju do mužjaka i vrati je nazad. Ako agent reproduktora smesti kuju na više dana, vlasnik kuje će biti finansijski odgovoran za troškove hrane, naknade za smeštaj, ako je potrebno veterinarsku negu i bilo kakvu štetu na stanu ili odgajivačnici agenta reproduktora, kao i troškove povratnog prevoza.

ODGOVORNOST I SMRT KUJE

4. Prema zakonima različitih zemalja, lice koje smešta i brine o životinji pravno je odgovorno za bilo kakvu štetu prouzrokovanu trećim licima tokom tog perioda. Vlasnik/agent reproduktora to mora uzeti u obzir prilikom podnošenja zahteva za pokriće ličnog osiguranja od odgovornosti.

5. Ako kuja ugine dok je u nadzoru agenta reproduktora, isti će se obavezati da smrt i njen uzrok overi veterinar. Obavestiće vlasnika kuje o smrti i uzroku što je pre moguće. Ako vlasnik kuje želi da vidi mrtvu kuju, agent reproduktora ne može odbiti taj zahtev. Ako se ispostavi da je smrt prouzrokovana nemarom agenta reproduktora, isti je odgovoran da nadoknadi vlasniku kuje gubitak. Ako se utvrdi da agent reproduktora ni na koji način nije bio odgovoran za smrt kuje, vlasnik kuje je dužan da nadoknadi agentu reproduktora sve troškove nastale kao rezultat smrti.

IZBOR REPRODUKTORA I SLUČAJNO PARNJENJE

6. Agent reproduktora je u obavezi da pari kuju isključivo sa psom navedenim u ugovoru. Ako taj reproduktor nije u mogućnosti da se pari, nijedan drugi pas ne može biti zamenjen bez prethodne saglasnosti vlasnika kuje.

7. U slučaju da se kuja nenamerno pari sa psom različitim od dogovorenog, agent reproduktora koji ima kuju pod svojim nadzorom mora obavestiti i nadoknaditi vlasniku kuje sve troškove koji proizlaze iz ovog slučajnog parenja. U slučaju slučajnog parenja, zabranjeno je obaviti još jedno parenje sa prvobitno predviđenim reproduktorom. U takvim slučajevima, agent reproduktora ne može naplatiti nikakvu naknadu za priplodnu službu.

POTVRDA O PARNJENJU I PLAĆANJE NAKNADE

8. Agent reproduktora će pisanim putem izjaviti, na potvrdi o priplodnoj službi, da je parenje obavljeno sa dogovorenim reproduktorom. Svojim potpisom overava da je bio očevidac tog parenja. Ako organizacija koja vodi matičnu knjigu u koju se leglo upisuje zahteva upotrebu posebnih dokumenata, na vlasniku kuje je da ih nabavi, ispravno popuni i zatraži potpis agenta reproduktora.

Obavezno je da ova potvrda o priplodnoj službi sadrži sledeće informacije: a) Ime i matični broj reproduktora; b) Ime i matični broj kuje; c) Ime i adresu agenta/vlasnika reproduktora; d) Ime i adresu vlasnika kuje u trenutku parenja i, eventualno, datum kada je kuja kupljena; e) Mesto i datum parenja; f) Potpis agenta reproduktora i vlasnika kuje; g) Ako organizacija koja vodi matičnu knjigu zahteva overenu fotokopiju ili izvod iz rodovnika reproduktora, na agentu reproduktora je da te dokumente besplatno preda vlasniku kuje.

9. Vlasnik reproduktora može odbiti da potpiše potvrdu o priplodnoj službi pre nego što dogovorena naknada bude plaćena. Međutim, nije mu dozvoljeno da zadrži kuju kao zalog.

10. Ako dogovoreni reproduktor ne obavi parenje iz bilo kog razloga ili ako kuja ne želi da se pari, zbog čega ne može doći do parenja, vlasnik reproduktora ima pravo na plaćanje naknade kako je opisano u članu 2. Međutim, ne može tražiti isplatu naknade za priplodnu službu.

11. Osim dogovorene naknade, vlasnik reproduktora nema daljih prava u vezi sa leglom prema vlasniku kuje. Konkretno, nema pravo da dobije štene iz legla. Međutim, ako postoji obostrani sporazum da naknada bude štene, to mora biti sačinjeno u pisanoj formi pre parenja. Pisani sporazum mora sadržati sledeće odredbe koje se moraju poštovati: a) datum kada vlasnik reproduktora može izabrati štene; b) datum kada će vlasnik reproduktora stvarno dobiti izabrano štene; c) datum do kojeg vlasnik reproduktora mora izabrati štene (nakon tog datuma njegova prava na izbor šteneta prestaju); d) datum do kojeg vlasnik reproduktora mora doći da preuzme štene (nakon tog datuma njegova prava na dobijanje šteneta prestaju); e) sporazum o troškovima prevoza; f) posebne odredbe u slučaju mrtvorođenog legla, jednog živog šteneta ili u slučaju da izabrano štene ugine pre nego što ga vlasnik reproduktora dobije.

12. Nakon što je parenje ispravno obavljeno, smatra se da je reproduktor ispunio svoju dužnost i vlasnik reproduktora stoga ima pravo na dogovorenu naknadu. To ne podrazumeva nužno da će kuja ostati skotna. Ako kuja ostane jalova, na vlasniku reproduktora je da ili ponudi besplatnu priplodnu službu u sledećem ciklusu estrusa ili da vrati procenat naknade. Takav sporazum mora biti sačinjen u pisanoj formi i uključen u ugovor o odgoju pre nego što se parenje obavi. Rok za besplatno parenje ističe smrću ili prenosom vlasništva reproduktora ili smrću kuje. U slučaju da se dokaže (analizom semena) da je reproduktor bio neplodan u trenutku parenja, vlasniku kuje se mora nadoknaditi naknada.

VEŠTAČKO OSEMENJAVANJE

13. Psi bi trebalo da budu u mogućnosti da se razmnožavaju prirodnim putem. Veštačko osemenjavanje ne bi trebalo koristiti na životinjama koje se ranije nisu razmnožavale prirodnim putem. Izuzeci mogu biti napravljeni od strane nacionalnih kinoloških organizacija radi poboljšanja zdravlja rase, dobrobiti kuje ili očuvanja ili povećanja genetskog fonda unutar rase.

U slučaju da kuja treba da bude veštački osemenjena, veterinar koji prikuplja seme reproduktora mora dostaviti pisanu potvrdu organizaciji koja vodi matičnu knjigu u koju se leglo upisuje, navodeći da je sveže ili smrznuto seme zaista proizveo dogovoreni reproduktor. Pored toga, agent reproduktora mora besplatno dati dokumente navedene u članu 8 (a-g) vlasniku kuje. Troškove prikupljanja semena i obavljanja osemenjavanja snosi vlasnik kuje. Veterinar koji obavlja osemenjavanje mora potvrditi organizaciji koja vodi matičnu knjigu da je kuja veštački osemenjena semenom prvobitno predviđenog reproduktora. Ova potvrda takođe treba da sadrži mesto i datum osemenjavanja, ime i matični broj kuje i ime i adresu vlasnika kuje. Vlasnik reproduktora od kojeg je uzeto seme mora dostaviti potpisanu potvrdu o priplodnoj službi vlasniku kuje, pored veterinarske potvrde.

Sam reproduktor kao i njegovo seme pravno se smatraju imovinom. Prilikom prikupljanja semena za obradu, vlasništvo nad semenom mora biti specificirano pisanim dokumentom. Dokument takođe treba da navede datum prikupljanja, doze sperme, identifikaciju doza, mesto skladištenja i identifikaciju reproduktora. Snažno se savetuje da se napravi DNK profil za svakog psa za kojeg se čuva seme. Kada se reproduktor proda ili se prenesu odgajivačka prava psa, vlasnik psa mora drugoj strani pružiti informacije o već prikupljenom smrznutom semenu. Samo seme može biti predmet ugovora o prodaji, ili može biti prodato zajedno sa reproduktorom. Precizni detalji treba da budu uređeni ugovorom između strana. Seme se može koristiti samo ako su ispunjena nacionalna pravila za parenje, posebno obezbeđujući da se seme može koristiti samo za kuje registrovane u matičnim knjigama priznatim od strane FCI-ja. Vlasnik semena ima pravo da potpiše potvrdu o priplodnoj službi. Vlasnik semena mora pružiti informacije o datumu prikupljanja semena, identifikaciji doza, mestu skladištenja i identifikaciji reproduktora.

PRENOS ODGAJIVAČKIH PRAVA – LIZING UGOVOR

14. Po pravilu, vlasnik kuje u trenutku parenja smatra se odgajivačem legla. Pravo na korišćenje kuje ili reproduktora za odgoj može se preneti na treće lice ugovorom. Obavezno je da takav prenos odgajivačkih prava/ugovor o lizingu bude izvršen u pisanoj formi pre nego što se odgoj obavi. Pisani sporazum o prenosu odgajivačkih prava mora biti blagovremeno evidentiran kod odgovarajuće organizacije koja vodi matičnu knjigu i, ako je potrebno, kod rasnog kluba. Ugovor o lizingu mora biti priložen uz zahtev za registraciju legla. Mora jasno navesti prava i obaveze dve ugovorne strane. Lizing primalac kuje smatra se njenim vlasnikom, u smislu ovih pravila, od datuma štenjenja do odbijanja legla.

OSNOVE I UPIS LEGLA U MATIČNU KNJIGU

15. Štenci od pasa iste rase koji poseduju FCI priznate rodovnike bez ikakvih primedbi ili ograničenja od strane nacionalne kinološke organizacije, tj. bez ograničene registracije koja im ne dozvoljava odgoj, smatraju se štencima sa rodovnikom i stoga imaju pravo na izdavanje FCI priznatih rodovnika. Ograničena registracija može biti poništena samo od strane nacionalne kinološke organizacije koja ju je uspostavila. Po pravilu, štenci se prodaju i prenose na fizičko lice na čije ime se mora izdati izvozni rodovnik.

16. FCI priznati rodovnici su potvrda o poreklu, a ne o kvalitetu registrovanog psa.

17. U odsustvu drugih sporazuma, novi vlasnik skotne kuje automatski postaje odgajivač očekivanog legla.

18. Svaki pas odgajan i registrovan kod članice ili ugovornog partnera FCI-ja mora biti snabdeven trajnom identifikacijom otpornom na falsifikovanje; ta identifikacija se mora pojaviti na njegovom rodovniku. Ako se sprovodi testiranje roditeljstva, treba koristiti međunarodno standardne markere i rezultati treba da budu dostupni u registru nacionalne kinološke organizacije. Identifikacija psa (čip ili tetovaža) mora biti overena ako se prikuplja DNK. Leglo se registruje kod članice ili ugovornog partnera zemlje u kojoj njegov odgajivač ima zakonito prebivalište i u kojoj je leglo rođeno. Izuzeci se mogu napraviti obostranim sporazumom uključenih članica ili ugovornih partnera. Leglo će nositi njegovo ime odgajivačnice. Ako se vlasnik imena odgajivačnice preseli u zemlju druge članice ili ugovornog partnera FCI-ja na (ne)određeni period, na njemu je da prenese svoje ime odgajivačnice blagovremeno pre nego što se leglo rodi. Mora podneti zahtev za prenos novoj nacionalnoj kinološkoj organizaciji i ta organizacija mora potom obavestiti FCI. Nakon ovog prenosa, vlasniku imena odgajivačnice je dozvoljeno da odgaja isključivo u zemlji u koju je preneo svoje ime odgajivačnice. Dalji izuzeci se odobravaju u slučajevima kada odgajivači borave u zemlji koja nema FCI priznatu matičnu knjigu. Ti odgajivači mogu registrovati leglo u matičnoj knjizi nacionalne kinološke organizacije priznate od strane FCI-ja. Taj postupak podleže odobrenju Generalnog komiteta FCI-ja.

Odgajivači moraju podneti zahtev za registraciju svakog legla štenaca kako bi ih FCI priznao. Sva legla moraju biti u potpunosti registrovana u isto vreme; to uključuje sve štenci odgajane do datuma podnošenja zahteva za registraciju. Rodovnici, koji su u stvari izvodi iz matične knjige rođenih, moraju se izdati samo za ispravno poreklo. Normalno, kuja treba da bude parjena samo sa jednim mužjakom za isto leglo. U slučajevima odstupanja, kinološki klubovi su u obavezi, o trošku odgajivača, da dokažu poreklo DNK testiranjem.

PRAVILA ODGOJA ČLANICA FCI

19. Pravilnici o odgoju članica i ugovornih partnera mogu nadilaziti one FCI-ja u svojim zahtevima, ali ne smeju biti (neskladni) u sukobu sa FCI Međunarodnim pravilima o odgoju.

ZAKLJUČAK

20. Ova FCI Međunarodna pravila o odgoju iz 1979. godine zamenjuju Monaška međunarodna pravila o odgoju iz 1934. godine. U slučaju različitog mišljenja u vezi sa pravnim tumačenjem teksta, prevagu ima nemačka verzija ovog dokumenta. Nemački tekst je autentičan.

Odobreno na Generalnoj skupštini FCI-ja 11. i 12. juna 1979. u Bernu.
Reviziju prevoda izvršila je pravna komisija u Vinterturu 22. januara 1990.
Izmene napisane podebljanim i kurzivnim slovima odobrio je Generalni komitet FCI-ja u Madridu, u novembru 2022.


Povezane teme

FCI Pravilnik o odgoju pasa – čipovanje i zabrana fabrika štenaca | Ideal Dale

idealdale

Goran Karanović – Kinološki sudija

Leave Comment